Uloga koučinga u ličnom razvoju i izgradnji karijere

Kažu da svako tokom karijere prije ili kasnije naiđe na neku svoju raskrsnicu – skretanje bez putokaza. Nisi više na početku, ali nisi ni „stigao“. Radiš, trudiš se, ulažeš sebe, ali imaš osjećaj da nešto ne ide. Kao da si dugo vozio istim putem, a onda stao ispred raskrsnice koju niko nije obilježio, i sad stojiš. Gledaš i pitaš se – kuda sad?

Kada se osvrnem na svoju karijeru dugu više od 25 godina, bilo je mnogo takvih trenutaka. Mnogo raskrsnica bez putokaza. Nekad sam stajala i čekala da se stvari same od sebe razjasne. Nekad bih pokušala da se vratim na stari put, jer mi je bio poznat. A nekad sam samo stajala i gledala u prazno, bez ideje. U literaturi se za te trenutke često koristi termin „Piterovo načelo“ – teorija koja kaže da ljudi u organizacijama napreduju do nivoa svoje nekompetentnosti. Ali stvarnost je često drugačija. Nije uvijek riječ o nesposobnosti. Niko nas nije naučio šta da radimo kada stignemo na mjesto gdje se više ne traži trud, nego uvid. Gdje problem više nije u znanju, nego u perspektivi. Tada se otvara prostor za koučing.

Da odmah razjasnimo jednu stvar! Koučing nije „guranje“ ka uspjehu, nije „trener za život“, niti neko ko ti priča motivacione fraze uz kafu. Koučing nije „popravljanje“ ili pametovanje. Nije nešto rezervisano za „one na vrhu“. Koučing je zapravo prostor. Mjesto gdje neko pažljivo sluša, postavlja pitanja koja sebi nikada ne postavljaš i drži ti ogledalo u kojem ne vidiš manjak, već mogućnost. Potreba za koučingom nastaje kada shvatiš da si zaglavljen između potencijala koji osjećaš u sebi i stvarnosti u kojoj se svakodnevno osjećaš pomalo zarobljeno.

Ljudi često dođu na koučing misleći da će dobiti savjet – da će im neko reći: „Radi to, idi tamo, ostavi ovo.“ A zapravo, koučing je trenutak kada neko konačno ne zna bolje od tebe, već ti pomaže da upoznaš sebe. Ako ti kouč daje savjete, velika je vjerovatnoća da to nije pravi koučing.

Kouč je osoba koja zna postaviti pravo pitanje u pravom trenutku. Neko ko ti pomaže da čuješ sebe kroz buku svega što drugi očekuju od tebe. Da vidiš gdje si, šta želiš i šta ti trenutno stoji na putu – spolja ili iznutra. U praksi, koučing često počinje baš u trenutku kada ti je dosta komentara poput „imaš dobar posao, šta ti fali“, kada osjećaš da nisi na svom mjestu, a ne znaš kako to objasniti. Kada si „funkcionalan“, ali nesretan. Kada te više ne raduje ono što je do juče imalo smisla.

To nije slom – to je signal. Poziv na razvoj novih perspektiva i uvida.

Kao kouč, trener i konsultant koji godinama radi s ljudima u različitim fazama karijere, vjerujem da se nijedan unutrašnji nemir ne dešava bez razloga. Ako te nešto muči, ako imaš osjećaj da se „nešto mijenja“, iako spolja sve izgleda isto, važno je da to ne ignorišeš. Ne moraš znati sve odgovore. Ne moraš sve sam. I nije sramota reći: „Ne znam koji je moj sljedeći korak.“ Ponekad je najzdravije što možeš učiniti – zastati, pogledati oko sebe i reći: „Vrijeme je da malo bolje upoznam sebe, ovdje gdje jesam, s onim što jesam.“

I kada to uradiš – već si krenuo dalje. Možda bez mape, ali prvi put iskreno u pravcu koji si sam izabrao.

Autor: Nada Niklanović
Stručnjak za razvoj organizacija i ljudskih resursa | Sertifikovani kouč | Trener | Konsultant